Postoje dva presedana kad su europska jurisdistička tijela presudila protiv restriktivnih zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji, u oba slučaja proglašavajući ih diskriminacijskima, odnosno kršenjima temeljnih ljudskih prava ljudi na koji se primjenjuju. Prvu odluku donio je talijanski Ustavni sud 1.4.2009, a drugu Europski sud za ljudska prava 1.4.2010. u presudi protiv Austrije. Glavni argumenat talijanskog Ustavnog suda bio je da jednako liječenje u različitim situacijama proizvodi razlike u ishodu liječenja čime diskriminira skupine pacijenata s lošijom prognozom te da obaveza istovremenog transfera svih zametaka dovodi u pitanje zdravlje žene i ploda koji je s njom povezan čime se krši pravo na zdravstvenu zaštitu. Europski sud zaključuje u presudi da zabranom pristupa izvantjelesnoj oplodnji sterilnim parovima koji roditeljstvo mogu medicinskim putem ostvariti samo uz pomoć doniranih spolnih stanica Austrija krši Članak 8 i Članak 14 Europske povelje o ljudskim pravima. Samo dva tjedna nakon presude, austrijska bioetička komisija predlaže potpuno novi zakon o potpomognutoj oplodnji.






