Hrvatski i slovenski zakon o potpomognutoj oplodnji su vrlo slični. Dapače, neki članci su POTPUNO JEDNAKI pa je izvjesno da su nastali od istog predloška. Slovenski zakon izglasan je 28.7.2000. Pogledajte u čemu su ti zakoni različiti, jer je vrlo instruktivno u informiranju na koji način se zakonom neplodnim parovima ukidaju prava koja su u jednoj civiliziranoj državi zagarantirana.
Za detaljnije razlike, pogledajte usporedbu hrvatskog i slovenskog zakona, članak po članak.
U 1. Članku slovenskog zakona deklarira se svrha ovog zakona, a to je omogućavanje slobode odlučivanja o rođenju vlastite djece. Proklamirana svrha hrvatskog zakona je ostvarivanje prava na medicinsku oplodnju.
2. Članak slovenskog zakona, stavak 1 glasi: „Svatko ima pravo na liječenje neplodnosti na način i uvjete propisane ovim zakonom“, te se dalje ističe da se mora poštovati dostojanstvo čovjeka. Za razliku od toga, u hrvatskom zakonu se govori o pravu na medicinsku oplodnju i nema spomena o dostojanstvu čovjeka.
U 2. Članku hrvatskog zakona daje se 17 (bespotrebnih) definicija preuzetih iz europske direktive o tkivima i stanicama. Jedino prva definicija je zajednička sa slovenskim zakonom. Slovenski zakon nasuprot tome, definira u sljedećim člancima što se podrazumijeva pod liječenjem neplodnosti, te što je zametak i rani zametak, kao i to da se odredbe zakona odnose i na jednako stare zametke dobivene znanstvenim metodama totipotentnih matičnih stanica umjesto oplodnjom jajašca. U hrvatskom zakonu uopće nije definiran niti zametak niti zamrzavanje.
U Slovenskom zakonu, za razliku od hrvatskog, su izričito dozvoljene:
- Oplodnja svih jajnih stanica
- Zamrzavanje zametaka
- Predimplantacijska dijagnoza u slučaju rizika prijenosa teške nasljedne bolesti ili poboljšanja uspjeha postupaka MPO
- Znanstveno istraživanje na zamecima je dozvoljeno, ali samo ako je u svrhu poboljšanja ljudskog zdravlja i izvodi se na zamecima koji bi se u protivnom uništili, uz dozvolu para, Etičkog povjerenstva i Nacionalnog povjerenstva za MPO
- Dopušteno je donoru/ici spolnih stanica nadoknaditi troškove vezane uz doniranje.
Usto, u hrvatskom zakonu postoje još slijedeća ograničenja:
- Obavezno pravno i psihološko savjetovanje za sve parove (u slovenskom zakonu obavezno je za postupke koji koriste donirane stanice, te liječnik može po potrebi poslati i obični par na savjetovanje ako postoji potreba; u slovenskom zakonu obrazac za pristanak na MPO mora sadržati pravne posljedice MPO)
- Pismeni pristanak bračnog druga na doniranje spolnih stanica
- Drugo mišljenje liječnika iz različite zdravstvene ustanove
Kaznene odredbe u slovenskom zakonu su samo za ozbiljne prekršaje etičke prirode, dok su u hrvatskoj verziji i za svaku, pa i najmanju povredu zakona (poput nepostojanja pisane potvrde o pravnom savjetovanju) određene jednake drakonske kazne.
Organizacija sustava MPO je identična u oba slučaja i sastoji se od:
- Ovlaštenih medicinskih ustanova (u Hrvatskoj se mora podnijeti zahtjev za ovlaštenjem, u Sloveniji samo zahtjev za provedbom prvog postupka)
- Nacionalnog povjerenstva za MPO
- Povjerenstva svake zdravstvene ustanove
- Jedinstvenog registra postupaka koji koriste donirane spolne stanice (provedba propisana pravilnikom u Hrvatskoj, a jedan centar ministarstvom određen za to u Sloveniji, budući da Slovenija ima samo 3 centra koji se bave potpomognutom oplodnjom, a Hrvatska 12)
- Registra svake zdravstvene ustanove
- Izvještaja svake zdravstvene ustanove Nacionalnom povjerenstvu (polugodišnjeg u Hrvatskoj, godišnjeg u Sloveniji)
Naposljetku, u hrvatskoj verziji zakona ministar ima veća ovlaštenja nego u slovenskoj:
- Članak 16. Stavak 4 : daje suglasnost za povjerenstvo zdravstvene ustanove
- Članak 17. Stavak 2 : kriterije i testove za donore donosi pravilnikom ministar a ne stručno tijelo
- Članak 32. Stavak 1: odobrenje ministra za rad klinike
- Članak 33, stavak 3: ministar donosi pravilnik na temelju kojeg se traži dozvola za rad
- Članak 48: Zdravstvene ustanove kontroliraju zdravstveni inspektori a ne stručni etički nadzor Nacionalnog povjerenstva
Zadnja razlika su ostali članci koji postoje u jednom zakonu a ne postoje u drugom, a nisu prije nabrojani, i dosta su minorni:
Postoje u slovenskom, a ne u hrvatskom:
- Članak 3 (definicija liječenja)
- Članak 4 (definicija zametka)
- Članak 5 stavak 1 (namjera MPO je rođenje djeteta (a ne znanstveno istraživanje))
- Članak 10 (donor ima pravo na povrat troškova doniranja)
- Članak 19 (Nacionalno povjerenstvo može oformiti i druga pod-tijela)
- Članak 20 (Nacionalno povjerenstvo predlaže sveučilište)
- Članak 22, stavka 3,4 (Liječnik treba objasniti zamrzavanje i pitati za želje)
- Članak 30, stavak 1 (Spolne stanice samo za MPO)
- Članak 30, stavak 2 (Ne smije se mijenjati genetski kod zametka)
- Članak 33 (još zabrana etičke prirode)
- Članak 36 (nitko ne smije raspolagati spolnim stanicama i zamecima, tj. one se ne mogu izručivati nikome)
- Članak 41, 42 (Obiteljskopravne posljedice MPO )
Postoje u hrvatskom, a ne u slovenskom:
- Članak 1, stavka 4 (pojašnjenje o muškim i ženskim imenicama u tekstu zakona)
- Članak 3. Stavak 2 i 3 (Tko utvrđuje bezizglednost liječenja u neplodnosti i genetskoj bolesti)
- Članak 8. Stavak 4 (Tko osigurava provođenje psihološkog i pravnog savjetovanja)
- Članak 10. Stavak 2 (Ovlaštena osoba u Državnom registru)
- Članak 11. Stavak 5 (Način davanja pristanka donora i identifikaciju donora donosi ministar)
- Članak 13. Stavak 2 (Ustanova koja provodi postupke s doniranim stanicama mora provjeriti da je donirano samo jednoj ustanovi) (u Sloveniji samo jedna ustanova koju odredi ministar vodi registar)
- Članak 14. Stavak 2 (Zabranjeno sklapanje ugovora oko doniranja)
- Članak 19. Stavak 3 (Ustanove moraju provjeriti da donirane stanice nisu od srodnika)
- Članak 28. (Osobe mogu transportirati svoje spolne stanice u drugu ustanovu ali samo iznimno s opravdanim razlogom o kom odlučuje Nacionalno povjerenstvo)
- Članak 30. (o uvođenju novih postupaka odlučuje Nacionalno povjerenstvo)
- Članak 34. I 35 (zahtjev za ovlaštenje MPO klinike ministru i rok za podnošenje zahtjeva)
- Članak 43 (izvještaj o štetnim posljedicama)
- Članak 46, 47 (tko vodi državni registar o doniranim stanicama, način rada i zaštita podataka)
- Članak 48. (Nadzor provodi zdravstvena inspekcija)
- Članak 53. (rok za imenovanje Nacionalnog povjerenstva)
U 5. Članku slovenskog zakona navodi se u stavci 1 da se postupci MPO sviju provoditi samo s namjerom rođenja djeteta. To je izbrisano iz hrvatske verzije jer znanstveno istraživanje nije dozvoljeno.
Izvori:
http://www.neplodnost.info/ziva/portal/article.php/20050509163714989 i http://www.uradni-list.si/1/objava.jsp?urlid=200070&stevilka=3307 za tekst slovenskog zakona
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_07_88_2150.html za tekst hrvatskog zakona






