potpomognutaoplodnja.info

Hrvatski i slovenski zakon o potpomognutoj oplodnji su vrlo slični. Dapače, neki članci su POTPUNO JEDNAKI pa je izvjesno da su nastali od istog predloška. Slovenski zakon izglasan je 28.7.2000. Pogledajte u čemu su ti zakoni različiti, jer je vrlo instruktivno u informiranju na koji način se zakonom neplodnim parovima ukidaju prava koja su u jednoj civiliziranoj državi zagarantirana.

Za detaljnije razlike, pogledajte usporedbu hrvatskog i slovenskog zakona, članak po članak.

U 1. Članku slovenskog zakona deklarira se svrha ovog zakona, a to je omogućavanje slobode odlučivanja o rođenju vlastite djece.  Proklamirana svrha hrvatskog zakona je ostvarivanje prava na medicinsku oplodnju.

2. Članak slovenskog zakona, stavak 1 glasi: „Svatko ima pravo na liječenje neplodnosti na način i uvjete propisane ovim zakonom“, te se dalje ističe da se mora poštovati dostojanstvo čovjeka. Za razliku od toga, u hrvatskom zakonu se govori o pravu na medicinsku oplodnju i nema spomena o dostojanstvu čovjeka.

U 2. Članku hrvatskog zakona daje se 17 (bespotrebnih) definicija preuzetih iz europske direktive o tkivima i stanicama. Jedino prva definicija je zajednička sa slovenskim zakonom. Slovenski zakon nasuprot tome, definira u sljedećim člancima što se podrazumijeva pod liječenjem neplodnosti, te što je zametak i rani zametak, kao i to da se odredbe zakona odnose i na jednako stare zametke dobivene znanstvenim metodama totipotentnih matičnih stanica umjesto oplodnjom jajašca. U hrvatskom zakonu uopće nije definiran niti zametak niti zamrzavanje.

U Slovenskom zakonu, za razliku od hrvatskog, su izričito dozvoljene:

1. Oplodnja svih jajnih stanica
2. Zamrzavanje zametaka
3. Predimplantacijska dijagnoza  u slučaju rizika prijenosa teške nasljedne bolesti ili poboljšanja uspjeha postupaka MPO
4. Znanstveno istraživanje na zamecima je dozvoljeno, ali samo ako je u svrhu poboljšanja ljudskog zdravlja i izvodi se na zamecima koji bi se u protivnom uništili, uz dozvolu para, Etičkog povjerenstva  i Nacionalnog povjerenstva za MPO
5. Dopušteno je donoru/ici spolnih stanica nadoknaditi troškove vezane uz doniranje.

Usto, u hrvatskom zakonu postoje još slijedeća ograničenja:

1. Obavezno pravno i psihološko savjetovanje za sve parove (u slovenskom zakonu obavezno je za postupke koji koriste donirane stanice, te liječnik može po potrebi poslati i obični par na savjetovanje ako postoji potreba; u slovenskom zakonu obrazac za pristanak na MPO mora sadržati pravne posljedice MPO)
2. Pismeni pristanak bračnog druga na doniranje spolnih stanica
3. Drugo mišljenje liječnika iz različite zdravstvene ustanove

Kaznene odredbe u slovenskom zakonu su samo za ozbiljne prekršaje etičke prirode, dok su u hrvatskoj verziji i za svaku, pa i najmanju povredu zakona (poput nepostojanja pisane potvrde o pravnom savjetovanju) određene jednake drakonske kazne.

Organizacija sustava MPO je identična u oba slučaja i sastoji se od:

1. Ovlaštenih medicinskih ustanova (u Hrvatskoj se mora podnijeti zahtjev za ovlaštenjem, u Sloveniji samo zahtjev za provedbom prvog postupka)
2. Nacionalnog povjerenstva za MPO
3. Povjerenstva svake zdravstvene ustanove
4. Jedinstvenog registra postupaka koji koriste donirane spolne stanice (provedba propisana pravilnikom u Hrvatskoj, a jedan centar ministarstvom određen za to u Sloveniji, budući da Slovenija ima samo 3 centra koji se bave potpomognutom oplodnjom, a Hrvatska 12)
5. Registra svake zdravstvene ustanove
6. Izvještaja svake zdravstvene ustanove Nacionalnom povjerenstvu (polugodišnjeg u Hrvatskoj, godišnjeg u Sloveniji)

Naposljetku, u hrvatskoj verziji zakona ministar ima veća ovlaštenja nego u slovenskoj:

1. Članak 16. Stavak 4 : daje suglasnost za povjerenstvo zdravstvene ustanove
2. Članak 17. Stavak 2 : kriterije i testove za donore donosi pravilnikom ministar a ne stručno tijelo
3. Članak 32. Stavak 1: odobrenje ministra za rad klinike
4. Članak 33, stavak 3: ministar donosi pravilnik na temelju kojeg se traži dozvola za rad
5. Članak 48: Zdravstvene ustanove kontroliraju zdravstveni inspektori a ne stručni etički nadzor Nacionalnog povjerenstva

Zadnja razlika su ostali članci koji postoje u jednom zakonu a ne postoje u drugom, a nisu prije nabrojani, i dosta su minorni:

Postoje u slovenskom, a ne u hrvatskom:

1. Članak 3 (definicija liječenja)
2. Članak 4 (definicija zametka)
3. Članak 5 stavak 1 (namjera MPO je rođenje djeteta (a ne znanstveno istraživanje))
4. Članak 10 (donor ima pravo na povrat troškova doniranja)
5. Članak 19 (Nacionalno povjerenstvo može oformiti i druga pod-tijela)
6. Članak 20 (Nacionalno povjerenstvo predlaže sveučilište)
7. Članak 22, stavka 3,4 (Liječnik treba objasniti zamrzavanje i pitati za želje)
8. Članak 30, stavak 1 (Spolne stanice samo za MPO)
9. Članak 30, stavak 2 (Ne smije se mijenjati genetski kod zametka)
10. Članak 33 (još zabrana etičke prirode)
11. Članak 36 (nitko ne smije raspolagati spolnim stanicama i zamecima, tj. one se ne mogu izručivati nikome)
12. Članak 41, 42 (Obiteljskopravne posljedice MPO )

Postoje u hrvatskom, a ne u slovenskom:

1. Članak 1, stavka 4 (pojašnjenje o muškim i  ženskim imenicama u tekstu zakona)

2. Članak 3. Stavak 2 i 3 (Tko utvrđuje bezizglednost liječenja u neplodnosti i genetskoj bolesti)

3. Članak 8. Stavak 4 (Tko osigurava provođenje psihološkog i pravnog savjetovanja)
4. Članak 10. Stavak 2 (Ovlaštena osoba u Državnom registru)
5. Članak 11. Stavak 5 (Način davanja pristanka donora i identifikaciju donora donosi ministar)
6. Članak 13. Stavak 2 (Ustanova koja provodi postupke s doniranim stanicama mora provjeriti  da je donirano samo jednoj ustanovi) (u Sloveniji samo jedna ustanova koju odredi ministar vodi registar)
7. Članak 14. Stavak 2 (Zabranjeno sklapanje ugovora oko doniranja)
8. Članak 19. Stavak 3 (Ustanove moraju provjeriti da donirane stanice nisu od srodnika)
9. Članak 28. (Osobe mogu transportirati svoje spolne stanice u drugu ustanovu ali samo iznimno s opravdanim razlogom o kom odlučuje Nacionalno povjerenstvo)
10. Članak 30. (o uvođenju novih postupaka odlučuje Nacionalno povjerenstvo)
11. Članak 34. I 35 (zahtjev za ovlaštenje MPO klinike ministru i rok za podnošenje zahtjeva)
12. Članak 43 (izvještaj o  štetnim posljedicama)
13. Članak 46, 47 (tko vodi državni registar o doniranim stanicama, način rada i zaštita podataka)
14. Članak 48. (Nadzor  provodi  zdravstvena inspekcija)
15. Članak 53. (rok za imenovanje Nacionalnog povjerenstva)

U 5. Članku slovenskog zakona navodi se u stavci 1 da se postupci MPO sviju provoditi samo s namjerom rođenja djeteta. To je izbrisano iz hrvatske verzije jer znanstveno istraživanje nije dozvoljeno.

Izvori:

http://www.neplodnost.info/ziva/portal/article.php/20050509163714989 i http://www.uradni-list.si/1/objava.jsp?urlid=200070&stevilka=3307 za tekst slovenskog zakona

http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_07_88_2150.html za tekst hrvatskog zakona