Najvažnije ograničenje u Zakonu je da se smiju oploditi samo tri jajne stanice po postupku. To mnogim pacijentima nije dovoljno jer se jajna stanica ne mora uspješno oploditi, oplođena jajna stanica ne mora razviti, a razvijeni zametak ne mora ugnijezditi u maternicu. Kod neplodnih parova u prosjeku tek 1 od 7 ili više jajnih stanica postane dijete. Nekima su dovoljne tri, ali mnogima treba oploditi 5 ili više da bi imali istu šansu za uspjeh.
Rješenje je oploditi onoliko jajnih stanica koliko je potrebno u svakom pojedinačnom slučaju. To nije niti skuplje niti kompliciranije od oploditi samo tri jajne stanice. U Hrvatskoj je u proteklih godinu dana ograničenja oplodnje svaka četvrta žena ostajala bez transfera jer ili nije bilo jajnih stanica, ili se jajne stanice nisu oplodile, ili su zameci propali prije nego što su se mogli vratiti u tijelo.
Oploditi više od tri jajne stanice NE ZNAČI da će biti zametaka za zamrzavanje. Ukoliko su potrebne više od tri jajne stanice, to znači da su šanse za trudnoću već smanjene zbog toga što u tim slučajevima zameci nemaju toliki potencijal za razvoj, odnosno zbog dijagnoze para češće propadaju bez da tu itko može pomoći. Da bi se dobila dva kvalitetna zametka za vraćanje ženi, u Njemačkoj se računa da u prosjeku treba oploditi oko 6 jajnih stanica (ali ovisi o pojedinačnom slučaju!)
U rijetkim slučajevima kad se ipak dobije više zametaka nego što se može vratiti, bolje da se sačuvaju (zamrznu) za sljedeći postupak nego da se bace. Čak i kad je dozvoljeno oploditi samo tri jajne stanice, ponekad s trenutnim zakonom dolazi do bacanja zametaka jer stručne smjernice obeshrabruju riskirati zdravlje žene i djece trudnoćom s trojkama. Trenutni zakon dozvoljava bacanje zametaka ali ne i čuvanje (zamrzavanje). To je kontradikcija i ironija i najveći dokaz da ovakva ograničenja u Zakonu ne čuvaju život i zdravlje niti žene niti zametaka!
